Na autobuskoj stanici u Tuzli, u blizini poznatih „Crvenih 7“, danas se odigrala priča koja vraća vjeru u ljude i podsjeća na ono najvažnije – ljudskost
Mladić iz Tuzle, Ajdin Jolda, primijetio je stariju majku i djeda kako sjede na betonu, tražeći zaklon od jakog sunca ispod osakaćene krošnje jedinog preostalog drveta, koje nije zamijenjeno betonom kao većina u okolini.
„Pitam ih: Dokle ćete, majka? Kaže: Kiseljak, sine, čekamo autobus“, ispričao je Ajdin. Međutim, autobus nije dolazio, ni tada ni kasnije. „Ni u povratku ga nisam sreo. Toliko o GIPS-u“, dodaje razočarano.
Bez mnogo razmišljanja, ponudio im je prijevoz:
„Kažu mi: Ima još čestite i fine omladine. A meni puno srce jer sam danas zaradio sevap i pomogao svom narodu.“
Na kraju, Ajdin je poručio svojim sugrađanima:
„Kada vidite starije i iznemogle osobe, stanite i pomozite. Njima će značiti mnogo, pogotovo na ovih 30 i više stepeni, a vama – samo jedan veliki sevap i osjećaj ispunjenosti jer ste učinili dobro djelo.“
U vremenu kada sve više nedostaje empatije, gestovi poput ovog podsjećaju da humanost još uvijek živi – u ljudima poput Ajdina.
Leave a Reply