KAKANJSKI RUDARI: IFTAR U UTROBI ZEMLJE DALEKO OD TOPLE SOFRE

Prizivaju jedan drugoga da im se pomogne da operu ruke. Jedna ekipa zadužena je za postavljanje improviziranog stola. Iz torbi se vadi šta je ko ponio od kuće. U smjeni u kojoj smo bili postilo je devet ljudi. U jami dubine 250 metara jednako se čeka vrijeme iftara. Nema kandilja i nije isti miris kao u čaršijama ispred pekara. Njih okružuju tone uglja, brujanje mašina…Na pitanje kako izdrže, mogu li postiti s obzirom na to da rade jedan od najtežih poslova, Bahrudin Čehajić, inače zadužen za dobro raspoloženje, odgovara:

– Ma lako je postiti kad nemaš kad jesti! Ja sjednem da jedem, a šef se samo nakašlje i ja moram nastavit dalje – govori Čehajić, krišom pokazujući na smjenskog nadzornika Nihada Čizmića, na šta se svi glasno nasmijaše.Kada su posjedali oko sofre, s nestrpljenjem se čeka vrijeme iftara. Međutim, belaj! Izbaci osigurač ventilatora. Ali, tu je električar Admir Čeliković. Džaba što je ramazan, iftar, osigurač se mora popraviti – govori Čeliković, ostavljajući svoju gidu, dok uspješno popravlja kvar.