Čekam… jer znam da doći će mi poruka; “Jutro rođeni”, čekam…. čekam jer znam da ti ostaješ onda kad svi odu…
čekam jer krv uzavrela mira ne daje, i čekam! Tvoja uzavrela postala mirna, spokojna… ja čekam!
Čekam jer ti uvijek budan si, a vječno zaspao… ja čekam! suze presušiti neće, prave rijeku prema tebi, a ipak čekam… i bol koja ostala je pružila mi osjećaj sjećanja na tvoj lik koji nosim i potvrdu kao moj stih i obavezu koji sam zadao sebi, da o tebi ispišem knjigu, a do tad čekam… i još uvijek čekam! “Rođeni nema zaborav” … živ si i živjet ćeš! Hoćeš rođeno moje! Zahid…
| Vedis Pajazetović |
Leave a Reply