Manje od dvije godine je prošlo kako smo prenijeli priču o susretu dječaka Emela i njegovog oca Elvira nakon što se nisu vidjeli nekoliko mjeseci. Elvir je radio u Njemačkoj, dok je Emel sa bratom i majkom ostao u Cazinu i nestrpljivo čekao da otac pripremi stan u kojem su se trebali kao porodica sjediniti.
Njihov susret nakon naše objave prenijeli su svi portali i televizije u regionu. Postali su simbolom naše sadašnjosti u kojoj sve više porodica napusta našu državu i pokušavaju pronaći sreću negdje u inostranstvu. Emel je to dočekao. Njega i Elvira su ispratili prijatelji i familija ne znajući da li više žale što odlaze ili su više radosni što će napokon biti skupa. Međutim nakon godinu dana Elvir otrkiva da ima tumor i počinje njihova nova bitka, puno veća i okrutnija. Na žalost danas su tu bitku izgubili. Emel i njegov brat danas su opet ostali bez oca. Bolest je pobjedila. Danas Cazin oplakuje jednog velikog čovjeka. Čovjeka koji je postao simbolom ljudskosti, očinstva, poštenja i prijateljstva. Danas dva dječaka ostaju ne samo bez oca, nego i bez velikog uzora, bez zvijezde vodilje i velikog prijatelja.
Danas Cazin plače!
Redakcija ovog portala, Elvirovi prijatelji, porodica, familija i svi cazinjani sa tugom će u srcu nositi ime Elvira Bajramovića ali zauvijek će ostati upamćen kao veliki borac, primjer oca i supruga, veliki prijatelj i humanista… Neka ti je lahka zemlja bosanska, dragi Elvire, a tvojoj porodici sabur.
mojcazin.ba
Leave a Reply