Jedne hladne februarske noći ispod položaja boraca 505. Vbbr čulo se glasno zavijanje srpskih tzv. specijalaca pod nazivom Vukovi koji su inače bili prepoznatljivi po oponašanju svoje krvoločne braće. Svojim glasnim zavijanjem vjerovatno su htjeli da naše borce upozore na svoje prisustvo na tom dijelu ratišta i da ih, eventualno, uplaše. Pošto im ovo posljednje nikada, pa ni tada nije išlo od ruke, postajali su sve glasniji u svom urlanju i psovkama na račun ”Turaka”.
Očigledno je rakija ”šljiva” činila svoje pa su srpske ” vučine” postajale sve sigurnije i opuštenije.
S obzirom na to da su bili vrlo blizu naših položaja, jedan naš borac uzeo je kamen i bacio ga u pravcu odsjaja vatre oko koje su se, vjerovatno uz ”cugu”, grijali Vukovi. Uslijedio je opći smijeh i psovanje ”turske majke”, a zatim je jedan od ”Vukova” podrugljivo dobacio odozdo: ”Ne bacaj se, bre, Turčine kamenjem. Ako nemaš bombi-dođi da ti Srbin da!”
Opet gromoglasan smijeh među Vukovima, opet bacanje kamena u pravcu vatre. Ponovo psovka i smijeh “odvažnih” Vukova kojima je ljuta ”šljiva” ulila dodatnu hrabrost pa su bili spremni da se i malo zabave sa Turcima”. Ali, zabava nije dugo trajala. Odjednom oko vatre ”Vukova” sinu bljesak uz nekoliko uzastopnih detonacija koje poput groma odjeknuše u noći.
Istovremeno smijeh i zavijanje oko vatre prijeđe u glasno cviljenje i opću dernjavu ranjenih krvoloka. Ovaj put je dosjetljivi ”Turčin”, umjesto kamenja, prema vatri bacio bombe za koje su naivni ”vučići” vjerovali da su ”Turcima” nedostupna roba. Sigurno su zaboravljali činjenicu da su bužimski vitezovi od samog početka rata uporno “kršili” embargo na oružje otimajući ga od njih ili njihovih kladuških saveznika okupljenih oko novokrštenog Todora, nekadašnjeg ”Vikreta Abdića’
ISJEČAK IZ KNJIGE “KRAJIŠKE GAZIJE”
autor Nijaz Veladžić Veljun, Bužim 2004.god.
Leave a Reply