Insan se pita hoće li ikad dobro čuti?
Evo, kao i vi, primio sam ovu vijest koja me je onako, dobrano potresla, rastužila, okaharila mi srce i dušu.
Kako god, Allah određuje sve.
No ipak, volio bih da je laž, da su pogriješili, da su slagali, da su pogrešno čuli, i to je insanski, volio bih. Narod voli da laže, da nas zakopava žive.
Volio bih da je i ovo laž.
dr. Alen Dervišević je bio primjer svima nama, jednog divnog, vrijednog, susretljivog, vedrog, poštenog, mladog liječnika i ahlakli insana.
Iz njegovih očiju izbijala je iskrenost i dobrota koja je rijetka, ali nam je pokazao da ona ipak postoji.
Čast mi je što sam ga poznavao i što je bio moj prijatelj.
Dobri ljudi tako žive, ali i nekako, brzo i iznenadno odu pa iza sebe ostave veliku tugu i žal.
Ipak, na koncu, nije bitno koliko smo živjeli nego kako smo živjeli?
Svojim kratkim životom nam je pokazao koliko je velik insan bio. Gospodin.
Bio je jednostavno voljen.
Pamtit ćemo našeg Alena kao dobrog čovjeka.
Ovo je velik gubitak za sviju nas jer, izgubili smo velikog insana i vrhunskog doktora.
Neka mu Gospodar otvori vrata dženneta a njegovoj porodici da lijepi sabur.
Dvi smo Allahovi i Njemu se vraćamo.
Allah rahmet ejle
Na zide lissutuni hannane džun
P. S.
Oni koji su otišli navečer, mi ćemo ujutro, a oni koji odu ujutro, mi ćemo navečer.
Preuzeto sa profila: Adis Skalić
Leave a Reply